Zoroblog
08.03.2010., ponedjeljak
Vijenac o "Štoricama"
|
Drago Orlić, Štorice od štrig i štriguni, Naklada ZORO, Zagreb–Sarajevo, 2008. Bogatstvo pučkog kazivanja ili trebao bi nam krsnik Više od stotinjak pričica, fragmentarnih zapisa i kazivanja nalazi se u drugom, dopunjenom i proširenom izdanju Štorica od štrig i štriguni, koje je sakupio i priredio poznati istarski pisac i pjesnik Drago Orlić. Prvo izdanje objavljeno je 1986, a ovo drugo obogaćeno je opsežnim Rječnikom i Dodatkom (izbor iz stručne literature i iz istarske beletristike: Mate Balota, Vladimir Nazor, Milan Rakovac i dr.) te novim zgodbama iz istarske pučke predaje, sabranim u deset poglavlja: Urečljivac, Mora, Štrige i štriguni, Krsnik, Orko, Mrtvi, Perojski pop, Kljuka, …i druga zlamenja, Versi od štrig i štriguni). Urednik Davor Šišović u pogovoru Štrige i izvanzemaljci duhovito je zaokružio taj pionirski, marni, ali i domoljubni prinos očuvanju djedovine, autora te osebujne knjige Draga Orlića: »Za istarsku su usmenu pučku baštinu štrige i ostala bića iz ove knjige poput izvanzemaljaca u popularnoj kulturi dvadesetog i dvadeset i prvog stoljeća: nitko ne priznaje da u njih vjeruje, ali mnogi će reći da ‘nečega tu ipak ima’.« Ova specifična knjiga, u težnji da od zaborava sačuva pučku predaju i posebnost usmenog kazivanja, donosi jedan začarani svijet u kojem osim straha od uroka, mora (i mornjaka!), štriga i štriguna, usporedno žive i tzv. krsniki, žestoki protivnici spomenute vještičje populacije, koji brane preplašeni puk, opsjednut praznovjericama svih vrsta. Krsnik se dragovoljno upušta u borbu protiv svih nedaća koje donose štrige i štriguni. Iz žestokih obračuna na križanjima s kojih vodi put u selo, oni, kršnjaki – izlaze kao pobjednici. Tko zna, možda bi nam upravo danas, kad nam prijete svakovrsne krize i kad nam ne ide baš sve od ruke, trebao jedan takav krsnik: »Kršnjak se rodi u košuljici, i to biloj, a jak je za dvanajst drugih. Kršnjak se rodi s crlenom beriton, a more se tući usrid noći z sto štrig na srid križine. Ča bi ljudi prez kršnjaki?« (Koliko je jak kršnjak?) Ovakvih i sličnih štrigunskih udžbenika bilo je zasigurno u onom tzv. mračnom srednjem vijeku. I onda su štrolige čarale i znale načiniti efikasnu preventivu da bi se izbjegle ili otklonile bolesti (kuhinjski nož i zrcalo pod kušinom – pašada i špegalj – a u sobi još grst česna). Jer, kad bi se mora ili štriga pogledale u zrcalo, pao bi im mrak na oči, a potrebiti siromašić bi se škapulal. Jasno, da je u ritualu kaštiga zbog nepodobnih čina bilo razlika. U srednjem bi vijeku štrigu (višću) spalili na lomači, a u našem pitomom i blagom istarskom podneblju, za štrigun bi »kazali roge i po tri put pljuknuli za njoj«. U ovoj knjizi štorica (ako je ne ureknu te se ona proširi uzduž Lijepe Naše) bit će posla i za literate, fantastičare i ine duhovite narativce, ćapane od štrig. Meni osobno najštrigunskije su priče o kljuki (kvaki). To su najprefriganije smicalice koje izazivaju neku zluradu veselost: Kako će ostavljena djevojka napakostiti nevjernu mladiću ili mladić djevojci? Svrha je toga čaranja s kljukom da ono dvoje »neće više moći delati amor«. U inat (ili dišpet) baci se (va crikve, pri obredu vjenčanja), razrezani »stari šoldo priko glave«, uz neizbježan povik: »Kada se ta dva kusa jopet skupe, neka se i oni u postelji skupe.« Ne znam kako bi u ovdašnjim globalističko-medijskim zavrzlamama djelovao taj recept, jer su nam svekolike popularne revije pune sastava, rastava, uroka, zvjezdoznanskih čaranja i kljuka. Kao da su svi ćapani od štrig. Za kraj (da ne ureknem!) neću pohvaliti Orlićeve Štorice od štrig i štriguni, nego ću, u skladu s njegovim istarskim pučkim praznovjericama (prema kojima se »najprije pogrdi ono što se želi hvaliti«), kazati: Vražji libar, ma dela pijacer! Ljerka Car Matutinović (Vijenac, broj 395, 23. travnja 2009.) |
04.03.2009., srijeda
Aleksandar Bečanović: Opsjednutost
Novo u biblioteci MRAK: OPSJEDNUTOST je zbirka sastavljena od sedam horor priča i jedne u žanru katastrofe. Uklete kuće, opsjednute blijedopute gospođe, vukodlaci, demoni, zombiji, stravične sile iz tamnog mora, guste magle i grobljanskoga mraka, i napose vampiri, nakon dva stoljeća vrludanja od viktorijanskih putopisa i gotičkih romana pa sve do Hollywooda, u pričama Aleksandra Bečanovića vraćaju se svome iskonskome zavičaju: Balkanu. Za većinu svijeta to su još uvijek oni mistični i opasni krajevi između Jadranskog i Crnog mora, no jezovite kreature u ovom dijelu svijeta također prolaze tranziciju. Danas su to vampirice lezbijke koje love u jeku turističke sezone, serijski ubojica koji kirurškim intervencijama svoje žrtve preoblikuje u skulpture, horda zombija koja u maniri događanja naroda s groblja kreće u masovni pohod na metropolu, pa i vukodlaci koji, nakon što su uspješno obranili netaknute vrletne divljine od Nijemaca i partizana novu napast prepoznaju u ekološki osviještenim turistima… Aleksandar Bečanović je rođen 1971. godine. Objavio je zbirke pjesama Ulisova daljina (1994.), Jeste (1996.), Ostava (1998.), Mjesta u pismu (2001.) i Preludiji i fuge (2007.), zbirku priča Očekujem što će iz svega proizaći (2005.) te knjigu filmskih kritika Žanr u savremenom filmu (2005.). Prevođen na engleski, švedski, slovenski i talijanski. Filmski je kritičar crnogorskog dnevnog lista Vijesti. Živi u Baru. Dosad objavljeno u biblioteci MRAK: Hermann Hesse: Priče o sablastima i vješticama iz Rajnskog Antiquariusa Drago Orlić: Štorice od štrig i štriguni Aleksandar Bečanović: Opsjednutost |
18.12.2008., četvrtak
Drago Orlić: Štorice od štrig i štriguni
NOVO! FRIŠKO! EKSKLUZIVNO! Drago Orlić: Štorice od štrig i štriguni (drugo, dopunjeno i prošireno izdanje) Naklada Zoro, Zagreb-Sarajevo, prosinac 2008. Za istarsku su usmenu pučku baštinu štrige i štriguni, krsnici, more, urečljivci, macvalići, vrazi, zmajevi i ostala bića iz ove knjige baš poput izvanzemaljaca u popularnoj kulturi dvadesetog i dvadeset prvog stoljeća: nitko ne priznaje da u njih vjeruje, ali mnogi će reći da nečega tu ipak ima. Poznati istarski pjesnik, pisac, novinar, satiričar, umjetnik, nakladnik i gastronom Drago Orlić prije tridesetak je godina prikupio širom Istre priče o nadnaravnim bićima i praznovjericama, i to baš u pravo vrijeme, kada su već mnoge počele tonuti u zaboravu. Uz toliko bogatu baštinu drevnih usmenih predaja, pa i uz još poneku suvremenu neobjašnjivu pojavu, Istra se i danas pričinjava kao zemlja tajanstvenih bića koja ljude radoznala duha više mame nego plaše. Zato se i moglo dogoditi da Orlićeva knjiga u minula dva-tri desetljeća postane kultna, i da s vremenom plane, nestane, da se danas nigdje ne može naći, iako se mnogi za nju zanimaju i mnogi je žele imati. Ovim drugim, dopunjenim i proširenim izdanjem nadamo se da će takve želje biti zadovoljene, da će se Štorice od štrig i štriguni tražiti i čitati i kao literatura i kao dokument, i da će nove generacije čitatelja možda pronaći odgovore na neka pitanja koja sva ova desetljeća uporno ostaju nerasvijetljena. Primjerice: zašto se istarske štrige okupljaju u jedanaest sati navečer, a ne u ponoć kao u svom normalnom svijetu? Drago Orlić rođen je 1948. godine u selu Mandelići, općina Svetvinčenat, južna Istra. Objavio je deset zbirki pjesama: Će daž (1983.), Hip i vik (1987.), Groti duša zrije (1993.), Daž daždi, miš prdi (1998.), Med i teran (1999.), Mediteranski & i @ (2002.), Filmski versi (2005.), Is*tri*janci (2005.), Crna mačka (2006.) i Vrime sve posoli (2007.) te zbirku priča Štorije od žalosti (2007.). S Danijelom Načinovićem prepjevao je biblijsku Pjesmu nad pjesmama na istro-čakavski u knjizi Kanat vrhu svih kanti (2003.). Autor je monografije Srdačno vaš Poreč (1990., drugo izdanje 1997.). Objavio je i šest knjiga satira Lipi moji, u kojima su sabrane humoristične kolumne iz satiričkog priloga Glasa Istre La Kost; te libreto za komedijašku operu Nadbludjeli bludnik ili Casanova u Istri (2007.). Strast za sakupljanjem marginaliziranog blaga istarske pučke usmene književnosti pokazao je prikupivši građu i sastavivši zbirke praznovjernih pučkih priča Štorice od štrig i štriguni (1986., drugo izdanje 2008.), pučkih ljubavnih, erotskih i bludnih pjesama Istarski bordel muza (2003.) te Istarske narodne poslovice (2005.). Živi u Musaležu, selu nedaleko od Poreča. Knjigu je ilustrirao Đanino Božić, a uredio Davor Šišović. Potražite Štorice od štrig i štriguni u svim poštenim knjižarama! |
03.06.2008., utorak
Još dvije promocije romana "Bojno polje Istra"
|
Početkom 2008. godine u Pazinu, Rijeci i Puli spektakularno je predstavljen hit-roman "Bojno polje Istra", domaći SF-cyberpunk roman s najvećom početnom nakladom svih vremena, koji je u narednih dvadesetak dana prodan u čak tisuću primjeraka. Podsjetimo se: Nekoliko desetaka godina u budućnosti, Hrvatska još uvijek uzaludno kuca na vrata Europske unije. Mafija gotovo legalno gospodari državom, većina stanovništva osiromašena je do krajnjih granica iako je društvo već poprilično tehnologizirano, a virtualna stvarnost kojom je premrežen čitav planet ne služi samo dokolici, nego je i poprište nemilosrdnih obračuna hakera u službi najmoćnijih mafijaških šefova. Jednog od najsposobnijih svjetskih hakera, Olivera Riemera, sudbinske okolnosti bacit će u žarište istarskog rata za osamostaljenje od Hrvatske, države straha i kriminala, kojom gospodari jedan od najmoćnijih europskih mafijaša Martin Korajzl. Prisilno mobilizirani Oliver nakon zarobljavanja mijenja stranu, i svojim hakerskim vještinama pridonosi konačnom ishodu sukoba koji će mnogima, pa i njemu osobno, donijeti samo gubitak. Danilo Brozović rođen je 1979. godine i odrastao je u Đurđevcu. U Zagrebu je završio Ekonomski fakultet i skandinavistiku na Filozofskom fakultetu. Pripovijetke objavljuje od 1998. godine. Dobitnik je nagrade Sfera 2004. godine za priču Prsti, 2006. godine za priču Anne Droid, te 2008. godine za novelu Besmrtna Dijana. Preveo je knjigu Kako čitati strip. Uvršten je u jednu početnicu. Godine 2005. u biblioteci SFera objavljena mu je zbirka priča Zeleno sunce, crna spora. Trenutno živi i radi u Stockholmu. Nekoliko priča objavljeno mu je i u godišnjim zbirkama pazinske SF-konvencije Istrakon čiji je redoviti sudionik. Obožava Istru, kojoj je posvetio i svoj roman Bojno polje Istra. Pozivamo vas na predstavljanja hit-romana Bojno polje Istra: ĐURĐEVAC - petak, 6. lipnja 2008. u 19 sati u Gradskoj knjižnici Đurđevac; sudjeluju: autor Danilo Brozović i urednik Davor Šišović. ZAGREB - subota, 7. lipnja 2008. u 12 sati u knjižari Profil Megastore; sudjeluju: autor Danilo Brozović i urednik Davor Šišović. Svi ste pozvani! Roman "Bojno polje Istra" objavila je Naklada ZORO kao četvrti naslov u SF biblioteci WARP. |
22.05.2008., četvrtak
Tužna madona na Vampirskoj noći u Kringi
|
Književnica iz Kanfanara Marina Jadrejčić gošća je devete večeri horor-književnosti iz ciklusa «Vampirske noći u Kringi», koja će se održati u križanskom kafiću «Vampire» ove subote, 24. svibnja, s početkom u 21 sat. Na ovoj će književnoj večeri biti predstavljena nedavno objavljena zbirka znanstvenofantastičnih i fantasy priča «Tužna madona» (u izdanju Naklade ZORO) u kojoj je Marina Jadrejčić, uz svoje klasične i višestruko nagrađivane SF priče, objavila i podulju novelu «Jure Grando», u kojoj se ovaj križanski vampir iz 17. stoljeća predstavlja u sasvim drukčijem svjetlu: kao vremenski putnik, prosvjetitelj i humanist. Svi ste pozvani! |
14.05.2008., srijeda
Đir po promocijama
Kad se rade knjige, onda je lijepo i uživo predstaviti njihove autore publici, pa evo kako je to bilo na posljednje dvije promocija novih izdanja Naklade ZORO: PREDSTAVLJENA PRVA KNJIGA MARINE JADREJČIĆ »TUŽNA MADONA« Znanstvena fantastika koja se događa u Istri Zbirka sadrži sedamnaest kratkih priča, a tematski su podijeljene na istarsko-futurističko-socijalne, humoristične te horor priče KANFANAR - »I sama sam se pitala što me fascinira kod znanstvene fantastike i zašto sam se odlučila za taj žanr. Tu ništa nije nemoguće, obične ljude postaviti u jedinstvene situacije gdje su kadri učiniti nezamislive stvari«, odgovorila je Marina Jadrejčić, autorica zbirke priča »Tužna madona«, glavnom uredniku knjige Davoru Šišoviću na pitanje što ju fascinira i zašto se odlučila za pisanje znanstvene fantastike. Knjiga je predstavljena preksinoć u prostorijama OŠ Petra Studenca. »Tužna madona« je zbirka sedamnaest kratkih priča koje su nastajale u razdoblju od 1993. do 2007. godine, tematski su podijeljene na istarsko-futurističko-socijalne, humoristične te horor priče, a prema Šišovićevim riječima, u njima se veliča upravo Istra i patnja koja je s poviješću Istre i njezinim ljudima usko povezana. - Istra je zavičaj s mnogo slojeva, a zagrebli smo samo po površini. Klizi nam kroz prste, ali otkriva fantastičan svijet koji je djelomično izašao kroz ovu knjigu i riječi, rekla je Jadrejčić te dodala da Istru u budućnosti vidi kao i sada. Jedino će problemi biti drugačiji, no pathos je, prema njenim riječima, zapravo neodvojiva komponenta našega postojanja. Publika je imala priliku poslušati ulomke iz priče »Zmajeve brazde«, »Konačno bančenje« iz poznatog ciklusa priča »Bankari« o aktualnim političko-gospodarskim kretanjima u nas te odlomak novele »Jure Grando«. Poznati vampir iz Kringe u njenoj priči živi i dalje, autorica smatra da je on bio mještanin koji nije išao niz dlaku ostalima te vjerojatno nije bio čest posjetitelj crkve. Šišović je podsjetio da Jadrejčić već petnaestak godina piše znanstvenu fantastiku i jedna je od rijetkih autorica koja se početkom 90-ih odlučila za taj žanr. Od tada pa do danas dobitnica je niza nagrada na Istrakonu, godišnjem pazinskom natječaju za SF&F priče, njezine su priče prevedene na engleski i njemački jezik te objavljene u inozemnim SF časopisima, a prva priča iz ciklusa novela o Istranima u svemiru »S druge strane struje« uvrštena je u antologiju hrvatske znanstvenofantastične novele »Ad Astra«. Predstavljanje prve knjige Marine Jadrejčić, koja je uz potporu Ministarstva kulture i Općine Kanfanar izašla u sklopu biblioteke Warp nakladničke kuće Zoro, a čiju je naslovnicu osmislila Ines Burić Šabanović, obogatili su zanimljivim programom učenici OŠ Petra Studenca. Uz to bili su izloženi i radovi autorice naslovnice. M. MEDIĆ (objavljeno u Glasu Istre, 11. svibnja 2008.)  PREDSTAVLJENA NOVA ZBIRKA PRIČA ŽELJKA MAUROVIĆA »MENTALNE MAPE« Četrdeset priča za četrdeset noći RIJEKA – Jučer je u Srednjoj talijanskoj školi predstavljena nova knjiga Željka Maurovića – zbirka priča »Mentalne mape« u izdanju nakladničke kuće »Zoro«. Izboru možda neuobičajenog prostora za predstavljanje zbirke kratkih priča (na hrvatskom jeziku) kumovalo je zapravo Maurovićevo radno mjesto. Ovaj je kratkopričaš, i to po treći put brojimo li mu dosad izdane knjige, u istoj školi profesorom filozofije i sociologije. Uvodno prisutne je pozdravila ravnateljica škole Ingrid Sever, da bi se govora o knjizi poduhvatio Darko Gašparović. Utvrdivši da se Maurović posljednjom knjigom priča pomalo već utječe ulančavanju, odnosno većim pripovijednim cjelinama, najavivši možebitan autorov romaneskni nastavak kreativna pisanja, Gašparović je ponajviše govorio o utjecajima. Pa je tako u Maurovićevu rukopisu pronašao američki »short-story«, zatim egzistencijalizam Camusa ili pak kafkijanske elemente, pa čak i Becketta. Poentirao je pak tvrdnjom da rečena knjiga nikako nije za brzinsko iščitavanje: »Možda se ne treba čitati 1001 noć, ali definitivno je za 40 noći, koliko je i priča.« Urednik knjige Davor Šišović govorio je o nakladniku »Zorou«, koji se poduhvatio izdavati djela autora koji nisu u 1. ligi redkarpetovskih interesa, ali pišu dobro i zanimljivo. O Maurovićevoj knjizi rekao je da mu je bila jedno od najvećih čitateljskih užitaka u njegovoj čitateljskoj karijeri. Priče govore o tzv. malom čovjeku, i to na način da mu daju primat u odnosu na sustav (represijski, državni, birokratski...), a cijela je knjiga, prema njegovim riječima, obrana osebujnosti. O knjizi je na talijanskom govorila i Corinna Gerbaz, a sam se autor na kraju obratio riječima: »Ovo su prije svega priče, i ja bih da se moje mentalne mape susretnu s vašima, i da u njima uživate.« D. MANDIĆ (Objavljeno u Novom listu, 19. travnja 2008.) |
09.05.2008., petak
Naklada Zoro na Zagrebačkom sajmu knjiga
|
Na Zagrebačkom sajmu knjiga u Profil Megastoreu danas se predstavlja novo izdanje Naklade ZORO: Bajam Illkullu: Zapisi iz harema (roman) u 17 sati Sudjeluju: Julijana Matanović i Zoran Filipović |
Promocija: "Tužna madona" Marine Jadrejčić
|
Dragi prijatelji knjige i znanstvene fantastike, pozivamo vas na predstavljanje knjige TUŽNA MADONA autorice Marine Jadrejčić U petak, 9. svibnja, u 19 sati uz lijep prigodni program i domaće kolače, u prostorima Osnovne škole Petra Studenca (I kat) u Kanfanaru. Uz autoricu, o knjizi (koju je objavila Naklada ZORO) će govoriti i njen urednik Davor Šišović, a na razgledanje se nudi i izložba SF ilustracija autorice Ines Burić Šabanović. Marina Jadrejčić rođena je u Puli, a živi, radi i piše u Kanfanaru. Već petnaestak godina piše i objavljuje znanstvenofantastičnu prozu. Za priču "Tužna madona" dobila je drugu nagradu Istrakonova natječaja 2002. i godišnju nagradu Sfera 2003. godine. Za priču "Ljudi bez lica" 2003. godine dobila je treću Istrakonovu nagradu, a za priču "Zmajeve brazde" na Istrakonovu je natječaju 2005. godine dobila posebnu nagradu za najbolju obradu istarske teme. Priče su joj prevedene na njemački i engleski jezik, te objavljene u inozemnim SF časopisima. Prva priča iz njezina ciklusa novela o Istranima u svemiru, "S druge strane struje", uvrštena je u antologiju hrvatske znanstvenofantastične novele "Ad astra". Zbirka znanstvenofantastičnih i fantasy priča "Tužna madona" prva joj je objavljena knjiga. Radujemo se vašem dolasku! |
20.04.2008., nedjelja
Natječaj za književnu nagradu ZORO
|
Naklada ZORO već petu godinu organizuje natječaj za književnu nagradu ZORO za zbirku neobjavljenih priča. Za nagradu ZORO ove godine pristigao je 41 rukopis, od kojih dva rukopisa nisu ispunjavala kriterije. Žiri u sastavu Ferida Duraković, Enver Kazaz i Ivan Lovrenović odlučio je da u uži izbor za nagradu ulaze slijedeći rukopisi: ŠIFRA: ZORA; NAZIV: ZORINE PRIČE ŠIFRA: FIDELIO; NAZIV: ZEMLJA GROBOVA ŠIFRA: SULJAGINA FATA; NAZIV: NE RAŠIRI SE VIJEST ŠIFRA: CHANIGOR; NAZIV: KAKO SE KALIO PETAR PAN ŠIFRA: 8101957; NAZIV: MOLIM TE ZAPIŠI ŠIFRA: SJEVEROISTOK; NAZIV: NAZA, SVAKE NOĆI ŠIFRA: BACKROOM VOICE; NAZIV: ANATOMIJA OSMIJEHA Prema propozicijama, dodjeljuje se prva nagrada u vrijednosti od 6.000 KM (brutto), te statua STEĆAK, rad akademskog vajara Mirsada Šehića. Žiri može predložiti izdavaču i otkup određenih rukopisa, a iznos otkupne nagrade je 2.000 KM (brutto). Proglašenje i dodjela književne nagrade ZORO obavit će se 25. aprila u 20 sati u prostoru Multimedijalnog centra MAK. (prenijeto s portala Knjizevnost.org) |
15.04.2008., utorak
Recenzija: Bojno polje Istra
 DANILO BROZOVIĆ: »BOJNO POLJE ISTRA«, NAKLADA ZORO 2008. Antiratni zakoni cyberpunka Prvi roman Danila Brozovića pati od mana i vrlina autora koji se do tada uglavnom vješto snalazio u strukturi kratke priče. Radnja je ubrzana, čak i prebrza, te stoga ne daje vremena za pomnije razmišljanje o prezentiranim temama »Bojno polje Istra« mladog autora Danila Brozovića iz Đurđevca, u izdanju Naklade Zoro, a kao dio njihove biblioteke Warp, roman je brojnih presedana u hrvatskoj SF produkciji, a osim očigledno provokativne teme krasi ga i jedna od najvećih početnih naklada za takvu vrstu romana - čak 3.000 primjeraka. Brojka ne mora čuditi jer je roman prodavan na kioscima i to za popularnu cijenu, a s naslovom koji je autor odabrao namjernom aluzijom na »Bojno polje Zemlja« L. Rona Hubbarda priskrbio mu je zavidnu »automatsku« reklamu. Brozovićev prvijenac punokrvni je cyberpunk roman koji poštuje sve zakonitosti tog podžanra te ne donosi nikakvu inovaciju u taj beznadan prostor bliske budućnosti u kojem mafija i multinacionalne korporacije vladaju svijetom koji je pak doslovce podijeljen na dva dijela: onaj prividan i onaj realan. Potka romana smještenog u bliskoj budućnosti je rat Istre za odcjepljenje od Hrvatske koja još uvijek nije uspjela ući u Europsku uniju i u kojoj vlada mafijaš Martin Korajzl. Radnja romana prati put vrhunskog hakera Olivera Riemera od dobrovoljca Hrvatske vojske do prelaska u pobunjeničku istarsku armiju te njegovu ljubavnu priču s natporučnicom Marinom. Prvi roman Danila Brozovića pati od mana i vrlina autora koji se do tada uglavnom vješto snalazio u strukturi kratke priče. Naime, radnja je ubrzana, čak i prebrza te stoga ne daje vremena za pomnije razmišljanje o prezentiranim temama. Dijalozi su britki i ponekad zbunjujući zbog kombinacije brzine i težine koje tu i tamo prekine neka engleska upadica ili citat pokoje pjesme Haustora. Znaju zasmetati i česta ponavljanja poput »mrski neprijatelj« ili »miris zdravog znoja odrasle žene« koja umjesto da funkcioniraju kao lajtmotiv (što bi u duljem i razrađenom tekstu najvjerojatnije bolje djelovalo) zazvuče kao smetnja ili kriva nota u kraćoj skladbi. No, Brozović je majstor kratke rečenice koje su zapravo (ostavimo li antiratnu potku sa strane) najveći adut njegovog prvijenca. Kao što smo napomenuli, sve zakonitosti cyberpunka su na mjestu, pa je sam glavni lik individualist koji misli da ima detaljno razrađen vlastiti moralni kodeks, ali koji prolazi kroz promjene a da se u njima sam suštinski ne promijeni. U tom prostoru neodlučnosti - biti u ratu i ujedno protiv njega, boriti se u prividnoj stvarnosti i u realnom svijetu - Brozović ne uspijeva razraditi lik do njegovih krajnih konotacija. Namjerno ili ne, napušta ga u limbu mogućnosti a da ga ne odredi do kraja. Iako mu to možda i nije bio cilj, Danilo Brozović je od Olivera Riemera stvorio lik koji izgleda kao da je proizašao iz pera P. K. Dicka, a koji se spletom okolnosti našao u romanu Williama Gibsona. Tema odcjepljenja Istre korištena je pošteno i funkcionalno, kao manji segment u većoj priči o gluposti rata i nemogućnosti pobjede koju je autor razradio do kraja, ali ju je također previše puta ponavljao kroz roman da bi ostala svježa i tijekom posljednjeg »obračuna« Riemera i Korajzla. Ostaju odlične i poetične scene u kojima se Riemer »ušteka« i ratuje u prividnoj realnosti gdje se najbolje vide Brozovićeve literarne sposobnosti. U spretnijim je rukama »Bojno polje Istra« mogao postati kultnim romanom, ovako je zapravo samo dobar upliv mladog autora u romaneskne vode, od kojeg (ako malkice uspori radnju romana i produbi priču svojih budućih radova) možemo s pravom očekivati zrelija i kompleksnija djela kakvima cyberpunk, pa i znanstvena fantastika općenito obiluju. Boris VINCEK (Prenijeto iz Glasa Istre od ponedjeljka, 14. travnja 2008.) |
11.04.2008., petak
"Mentalne mape" u Pazinu
 PREDSTAVLJANJE ZBIRKE PRIČA »MENTALNE MAPE« Bez čovjeka priroda je mrtva PAZIN - Ako je Istra samo - ćo ti, ćo mi ili terra di buon vino i sommelieri, onda me kao takva ne zanima – kazao je na predstavljanju nove zbirke priča »Mentalne mape«, održane u Spomen domu Pazin, riječko-pazinski autor Željko Maurović, dodajući da ga zanimaju metafizičke dimenzije Istre. Davor Šišović, urednik izdanja naklade Zoro, novinar Glasa Istre, kazao je da autor stavlja (malog) čovjeka u središte svijeta te da se raznorodnih 40 kratkih priča mogu podijeliti u tri cjeline: mikrosvjetovi pojedinaca u raljama birokratski uređenog grada ili države, borgesovska vezanost uz (zavičajnu) povijest te romantični, fellinijevski pogled na ranu mladost i djetinjstvo. Uz intelektualni humor, zbirku obogaćuju posvete, citati, navodi koji su ponekad apokrifni. Autor je kazao da se poviješću služi kao materijalom, skupinom »cigli« kojima gradi i mijenja kompoziciju priče, a dotakao se i problema ljudske komunikacije zaključivši da je logos neuhvatljiv. Naglasio je vlastito literarno usmjerenje prema čovjeku kazavši da je bez čovjeka koji je oplemenjuje priroda mrtva. Domaću publiku posebno su zaintrigirale priče rođenog Pazinca vezane uz nedavnu gradsku prošlost utjelovljenu u priču »Kino Amarcord« i »Toni Mona, distributivna pravda i francuski novi roman« u kojoj je autor odlično uhvatio struju ili košmar misli (naizgled) provincijskog gradića. Maurović razlikuje pazinsku urbanu od ruralne čakavice, a za potonju kaže da je prevladala razvijenu urbanu. Inače, još za vrijeme studija Maurović je pobijedio na Večernjakovom natječaju za kratku priču, međutim, prvu je knjigu objavio tek 2000. godine («Modeli mimikrije«), a četiri godine kasnije i drugu zbirku kratkih priča – »Istočno od Sunca zapadno od Mjeseca«. Organizator prezentacije nove Maurovićeve zbirke bilo je gradsko Pučko otvoreno učilište. Anđelo DAGOSTIN (prenijeto iz Glasa Istre od četvrtka, 10. travnja 2008.) |
07.04.2008., ponedjeljak
"Mentalne mape" na Književnom petku
 U ZAGREBU PREDSTAVLJENA KNJIGA ŽELJKA MAUROVIĆA »MENTALNE MAPE« O filozofima, sponzorušama, šljakerima… Zbirka sadrži 40 priča kroz koje Maurović daje svoje viđenje modernog društva i načina na koji se današnji mali čovjek (ne)uklapa u njega ZAGREB - »Knjiga je moj pokušaj da razumijem sebe i svijet koji me okružuje«. Ovim je riječima pazinsko-riječki pisac Željko Maurović ukratko opisao svoju treću knjigu nazvanu »Mentalne mape«, koja je u sklopu tribine »Književni petak« preksinoć predstavljena u intimnoj atmosferi kupole Gradske knjižnice u Zagrebu. U promociji zbirke pripovijedaka koja je izašla u izdanju Naklade ZORO osim samog autora sudjelovali su Davor Šišović, urednik knjige i književni kritičar Glasa Istre te Boris Perić, poznati zagrebački književnik i prevoditelj. Zbirka sadrži 40 priča kroz koje Maurović daje svoje viđenje modernog društva i načina na koji se današnji mali čovjek (ne)uklapa u njega. Prikazuje nesuglasje između ta dva temeljna stupa današnjeg svijeta pišući na pomalo satiričan način o situacijama u kojima se svakodnevno nalaze njegovi likovi. Oni su taksisti, sponzoruše, filozofi, »šljakeri«, ljudi koje čine našu okolinu. No, protagoniste Maurovićevih priča karakterizira, kako je to Šišović nazvao, »mali pomak u glavi«, koji ih ne čini zaostalima, već pokazuje njihov odmak od društva, dok je društvo to koje zapravo »ima problem«. Ono zanemaruje veliko bogatstvo duha koje čini tog malog čovjeka jer nužno reagira na pojedince koji se u njega ne uklapaju. Perić tvrdi da upravo način na koji Maurović dočarava situacije u kojima zapinju njegovi likovi daje knjizi jedan poseban, drugačiji, intelektualizirani humor koji se rijetko nalazi u hrvatskoj književnosti. Autor se u nekim pričama, na sebi svojstven način bavi i zavičajnom poviješću, a dotiče se i sjećanja iz rodnog Pazina iz kojeg se preselio u Rijeku u kojoj danas radi i živi. Do sada je objavio još dvije knjige, zbirke »Modeli mimikrije« i »Istočno od Sunca, zapadno od Mjeseca«, a naredno predstavljanje njegove najnovije knjige održat će se u pazinskom Spomen domu u utorak u 19 sati. P. PEKICA (prenijeto iz Glasa Istre od nedjelje, 6. travnja 2008.) |
25.03.2008., utorak
Novo: Marina Jadrejčić - Tužna madona
 Zbirka "Tužna madona" sadrži sedamnaest kratkih priča znanstvenofantastičnog ili fantasy žanra nastalih u razdoblju od 1993. do 2007. godine. Radnja tih priča najčešće je smještena u podalju, pretežito dehumaniziranu budućnost, u zemljopisno bliske i prepoznatljive prostore domaćih gradova i sela. Postapokaliptični je ugođaj u većini priča izvrsna scenografija za problematiziranje odnosa humanosti i društva, te slobode i totalitarizma, s vrlo izraženim motivom opstanka pojedinca ili obitelji u dehumaniziranom svijetu. Priče Marine Jadrejčić karakterizira fascinacija Istrom i njezinim nevjerojatno bogatim humanističkim, mističnim, bajkovitim i mitološkim nasljeđem; te fascinacija znanstvenom fantastikom kao književnim medijem, što u okružju novostvorenih svjetova ispituje granice sasvim ovozemaljske ljudskosti. Iz niza priča sjetnog, a počesto i tjeskobnog ugođaja tematski se u ovoj zbirci izdvaja kratak ciklus SF humoreski o planetu bankara-čarobnjaka kojima se ironiziraju pojavnosti potrošačkog društva i novčarske globalizacije. Još jedan mali podciklus u ovoj zbirci čine tzv. konvencijske priče, romantične ili humoristične crtice nadahnute neponovljivom atmosferom znanstvenofantastičnih konvencija, poput pazinskog Istrakona ili zagrebačkog SFerakona. Zbirku zaključuje novela "Jure Grando", ironično progovarajući o povijesti koja je zapisana, nama, za današnjicu sačuvala priču kako se nešto dogodilo, ali nam je možda zauvijek sakrila tisuće osobnih priča o tome kako je to proživio čovjek, pojedinac, pa bio on od budućih generacija i optužen da je vampir. Marina Jadrejčić rođena je u Puli, a živi, radi i piše u Kanfanaru. Već petnaestak godina piše i objavljuje znanstvenofantastičnu prozu. Za priču "Tužna madona" dobila je drugu nagradu Istrakonova natječaja 2002. i godišnju nagradu Sfera 2003. godine. Za priču "Ljudi bez lica" 2003. godine dobila je treću Istrakonovu nagradu, a za priču "Zmajeve brazde" na Istrakonovu je natječaju 2005. godine dobila posebnu nagradu za najbolju obradu istarske teme. Priče su joj prevedene na njemački i engleski jezik, te objavljene u inozemnim SF časopisima. Prva priča iz njezina ciklusa novela o Istranima u svemiru, "S druge strane struje", uvrštena je u antologiju hrvatske znanstvenofantastične novele "Ad astra". Zbirka SF&F priča "Tužna madona" prva joj je objavljena knjiga. Naslovnicu zbirke "Tužna madona" ilustrirala je slikarica Ines Burić Šabanović iz Kanfanara. Zbirka "Tužna madona" peta je knjiga u Biblioteci WARP Naklade ZORO (koju uređuje Davor Šišović), u kojoj su dosad objavljeni sljedeći naslovi: Dalibor Perković: Sva krv čovječanstva Brian W. Aldiss: Non-stop Veselin Gatalo: Cafe Oxygen Danilo Brozović: Bojno polje Istra U pripremi: Robi Selan: Pakleni trilobiti |
21.02.2008., četvrtak
Novo: Željko Maurović - Mentalne mape
 Naklada ZORO s ponosom predstavlja drugu knjigu u biblioteci PROZOR, zbirku pripovijedaka MENTALNE MAPE autora ŽELJKA MAUROVIĆA. Iz predgovora urednika Davora Šišovića: Četrdeset priča koje slijede, odgovori su pisca Željka Maurovića na pitanja koja postavlja svaki pisac: gdje smo, zašto smo tu, što nam ide na jetra, u čemu nalazimo sitna zadovoljstva, i što bi bilo kad bi bilo. Katkad je na pitanje zgodnije odgovoriti i protupitanjem. Jer, ne-znanje je idealno opravdanje za ne-činjenje, i toliko se u ljudskoj povijesti nataložilo posljedica ljudske inertnosti, da čisto zgodnim biva prebirati po alternativnim mogućnostima. Dok generali, kraljevi i direktori vladaju sa svojih prijestolja, mase njihovih podanika proživljavaju u svojim ljušturama cijele male povijesti, nedokučive inertnim umovima tih ionako nedohvatnih autoriteta. Ove su priče, dakle, pripovijesti o podanicima, o nevidljivim stvorovima čija djelovanja ni u čemu neće utjecati na promjenu tijeka ljudske povijesti. Radnici, šljakeri, penzioneri, adolescenti, sponzoruše, šoferi, starci, pisci, voajeri, preljubnici, turisti, navijači, pijanci, ridikuli, birokrati, luđaci, mesari, konobari, nečije žene, kartodrapci, knjigoljupci, slučajni prolaznici, to su najčešći junaci ovih priča, a ako im se povremeno pridruži i poneki uzor iz povijesti, kulture, književnosti i stripa, pa makar i neki zaboravljeni kameni kip, tim bolje po priču. Iz pogovora Damira Miloša: U pričama koje piše Maurović u mnogočemu se prepoznaje taj napor zadržavanja priče (razvoja) na početku, u ideji priče kojoj se ne dopušta razvoj, ali ne zbog nemogućnosti ispisivanja drugačijeg njezina tijeka, već zbog svijesti autora da će time priča promašiti ono bitno. Jasno, u naporu takvog pisanja postoje mnoge zamke. Jedna od njih je svakako pristajanje na, naprimjer, egzistencijalistički pristup (i rješenja) u pisanju priče, no Maurović je obrazovan autor koji se na zanimljiv način otklanja od te mogućnosti. Naime, u pričama u kojima Maurović koristi motive vrlo bliske egzistencijalističkim temama, poput priče o kopaču rova, kada bismo, u maniri egzistencijalista, očekivali dovođenje priče do apsurda i za njih uobičajenog osjećaja tjeskobe, Maurović se otklanja od te mogućnosti, prvenstveno pokušavajući biti duhovit, ponekad čak na opasnoj granici vica. A biti sretan, ma koliko život (ili o čemu već govori priča) bio apsurdan, nije karakteristika egzistencijalista. Željko Maurović rođen je 1948. godine u Pazinu, a diplomirao je lozoju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Predaje na talijanskoj gimnaziji (Ex Liceo) u Rijeci. Sudionik je više literarnih natječaja, a još za vrijeme studija pobijedio je, s pričom Jedan dan u životu Ivana B., na natječaju za kratku priču “Večernjeg lista”. Sudjelovao je i na međunarodnom natječaju za kratku prozu u Arnsbergu (SR Njemačka). Dosad je objavio dvije zbirke kratkih priča: Modeli mimikrije (Adamić, Rijeka, 2000.), za koju je dobio i donaciju Zagrebačke banke, te Istočno od Sunca zapadno od Mjeseca (ICR, Rijeka, 2004.). Kratku prozu, eseje i prijevode objavljuje u domaćoj periodici. Kao sociolog, proučava procese globalizacije temeljem paradigme njemačkog sociologa Ulricha Becka te je o tome objavljivao eseje čitane na III. programu Hrvatskog radija, kao i prijevode Beckovih tekstova u časopisu “Novi Kamov”, a članke je objavljivao i u časopisu “Socijalna ekologija”. |
22.01.2008., utorak
OSMA VEČER HOROR KNJIŽEVNOSTI U KRINGI
|
Što je zajedničko Hesseu i vampiru Grandu Pukim sam slučajem u knjižari naišao na Hesseovu knjigu, i nakon što je neko vrijeme skupljala prašinu na polici, uzevši je u ruke naišao sam na dio u kojem govori o vampiru iz Kringe Juri Grandu, ispričao je prevoditelj Boris Perić  KRINGA - Kakva je veza između slavnog nobelovca Hermana Hessea i negativca-našijenca Jure Granda, moglo se saznati na dobro posjećenoj osmoj književnoj večeri horor književnost, koje se već dvije godine održavaju u pomalo izoliranoj Kringi s nakanom da se hrvatska horor literatura približi široj publici. Tema subotnjeg okupljanja u caffe baru Vampire bilo je predstavljanje knjige »Priče o sablastima i vješticama iz Rajnskog antiquariusa«, koja je nedavno prvi put objavljena u Hrvatskoj. Izbor je to pripovjedaka s nadnaravnom tematikom koje je Hesse 1924. godine preuzeo i priredio iz monumentalnog djela objavljenog sredinom 19. stoljeća »Znameniti i korisni Rajnski antiquarius« autora Christiana von Stramberga. U dijalogu prevoditelja, književnika Borisa Perića i urednika Davora Šišovića dani su neki odgovori o vezi Hessea i Granda.  - Pukim sam slučajem u knjižari naišao na Hesseovu knjigu, i nakon što je neko vrijeme skupljala prašinu na polici, uzevši je u ruke naišao sam na dio u kojem govori vampiru iz Kringe Juri Grandu, objašnjava prevoditelj Boris Perić kratku kronologiju nastanka hrvatskog prijevoda koji je izašao u nakladi Zoro. Priču o Juri Grandu prvi je zapisao Valvazor u knjizi »Slava vojvodine Kranjske« (izdanoj 1689. godine na 3.532 stranice). To značajno djelo na razmeđu renesanse i prosvjetiteljstva postalo je vrlo popularno, a dijelove knjige citirali su mnogi kasniji autori, kaže Perić. Priča o križanskom vampiru došla je tako i do jednog od posljednjih njemačkih polihistora Stramberga, koji nama najzanimljiviju priču o vampiru Grandi uvrštava u poglavlje »O vampirima«. - Stramberg je svojevrsni Arthur Clarke svoga vremena. Ne mislim pritom na Clarkeov znanstveno-fantastični opus, već na njegove »Misterije svijeta«, serijale u kojima se bavio neobičnim i neobjašnjivim mjestima i događajima svoga vremena, jednako kao i Stramberg stoljeće i pol ranije, pojasnio je usporedbu Šišović. »O utjecaju Strambergove knjige na kasnije Hesseovo stvaralaštvo može se samo nagađati, jer njegova ostavština nije sačuvana«, kaže Perić i dodaje da se u ovim pričama nalaze pučke vradžbine, još postojeći antisemitizam, ostaci nelagoda srednjeg vijeka, što nema poveznice s Hesseovim opusom. Hesse je ostao autorski pasivan, jer izostaje autorski stav ili poruka, naglašava Perić te dodaje da veće književno zanimanje o avetima, duhovima, nadnaravnom počinje s romantizmom, kada posebice polihistori započinju sakupljati usmenu predaju. - Iznenađujuća je činjenica da je Hesse poznavao legendu o Grandu, što ukazuje na to koliko je ova lokalna legenda oduvijek globalna, zaključio je Šišović. Jednosatnom razgovoru o knjizi prethodilo je prikazivanje desetominutnog filma o slučaju križanskog vampira koji su pred dvije godine izradili učenici pazinske Gimnazije i strukovne škole Jurja Dobrile te performans Damira Lukeža kada je u zamračenu prostoriju ušao glavom i bradom Jure Grando prestrašivši ili nasmijavši okupljenu publiku, a s ponekima je i otplesao vampirski ples. A. DAGOSTIN (prenijeto iz Glasa Istre od ponedjeljka, 21. siječnja 2008.) |
